Koledar dogodkov

Advertisements
Posted in Uncategorized | Leave a comment

Jože Barši, pregledna razstava

Pregledna razstava Jožeta Baršija v Muzeju sodobne umetnosti Metelkova ne predstavlja umetnikovih del po linearnem kronološkem zaporedju, temveč se osredotoča na nekaj sklopov, katerim lahko v Baršijevem delovanju sledimo vse od konca devetdesetih let: “arhitektura”, “sodelovanje”, “zaznavanje” in “vednost”. Njen intergralni del so tudi dogodki, ki potekajo v posebnem prostoru na razstavi. Med njimi so redna srečanja v okviru bralnega seminarja o sodobni umetnosti, ki ga umetnik vodi od decembra lani in bralni seminar z naslovom Vrednostna kritika, ki ga Delavsko punkerska univerza organizira sedaj v razstavnih prostorih. Dogodke, ki niso vsebinsko vezani na razstavo pripravljamo v sodelovanju z različnimi posamezniki in skupinami, prav tako pa je prostor namenjen javnim vajam, predstavitvam, delavnicam in pogovorom ter rednim srečanjem z upokojenci iz Doma upokojencev Tabor. Vsi dogodki so brezplačni, njihove napovedi objavljamo prek naših spletnih medijev, e-novičnika in Facebook, dnevno pa lahko preverjate program na spletnem koledarju.
Vsi, ki bi želeli sodelovati pri bralnem seminarju Jožeta Baršija vsak torek ob 16. uri, oz. s svojim dogodkom prispevati k razstavnemu programu, lahko pišete Adeli Železnik na adela.zeleznik@mg-lj.si.
Barsi 5

Barsi 4

Barsi 3

Barsi 2

Barsi 1

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Vodstvo Marka Peljhana in Matthewa Biedermana ob razstavi Kodirana utopija: od Makrolaba do Iniciative za arktično perspektivo

Projekt Makrolab (1994 – 2007) bo tokrat prvič celostno predstavljen v muzejskem okviru. Predstavitev bo obsegala strukturo Makrolaba, dokumentacijo njegove geneze in desetletnega delovanja od nastanka prek prve materializacije na documenti X v Kasslu do prehoda v projekta Interpolar Transnational Art Science Constellation ter Iniciativa za arktično perspektivo (IAP).

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Natečaj KEF (kratka elektronska forma) 2010 “še 30 sekund v exyu”

KEF je kratica za “kratko elektronsko formo”. Projekt KEF sestoji iz natečaja in prezentacije del, ki so realizirana v elektronskem mediju, odgovarjajo določeni temi in ne smejo trajati dlje kot 30 sekund. Ti prispevki so lahko video ali avdio dela, gif. Flash ali druge animacije, serije fotografij (slide show), spletni bannerji, celo miniaturne spletne strani. Kulturni center Rex iz Beograda ta natečaj organizira že enajsto leto po vrsti, do sedaj je na natečajih in predstavitvah (“sejmih”) sodelovalo več sto avtorjev in avtoric vseh profilov in profesionalnih usmeritev. Od leta 2008 naprej ima natečaj regionalni značaj, na zadnjem, 11. natečaju (tema natečaja je bila “še 30 sekund v exyu”) pa je sodelovalo tudi nekaj avtorjev in avtoric iz Slovenije.

http://rexold.b92.net/kef/kef10/pregled

Vabimo vas da glasujete!
Za glasovanje pa ne šteje samo opredelitev glasovalca, katero delo ji/mu je najbolj všeč, temveč je zaželjeno tudi, da pojasnite zakaj vam je izbrano delo všeč. Najboljša pojasnila / argumenti, ki jih boste napisali na našem blogu (prosimo ne pozabite pojasnilu dodati povezave do videa), bodo nagrajeni s celoletno vstopnico v Kinodvor in prostim vstopom na vse prireditve Moderne galerije.

Spodaj predstavljamo kratek izbor iniciatorja in koordinatorja projekta – Nebojše Milikića.








Posted in Uncategorized | Leave a comment

Okrogla miza: Filmska vzgoja v Sloveniji 1950-1970

V okviru programa ob razstavi VSE TO JE FILM! Eksperimentalni film v Jugoslaviji 1951-1991
Torek, 18. 1. 2011, ob 18.00
Avditorij Moderne galerije

Sodelujejo: Mirjana Borčić, Jože Dolmark, Ana Nuša Dragan, Tone Rački in drugi
Moderatorja: Adela Železnik, Miha Peče

Kljub temu, da je bil film v šolskih učnih programih večkrat marginalizirano področje, če je formalno sploh dobil svoje mesto, pa je filmska vzgoja dosegla zavidljivo strokovno raven. Morda prav zato, ker so se z njo ukvarjali entuziasti, ki niso ločevali med poklicem in življenjem ter niso šteli ur, ki so jih preživeli na delovnem mestu. Iskreno so verjeli v film kot sredstvo, ki lahko pripomore k »oblikovanju mladega človeka, ki bi bil sposoben samostojno in kritično sprejemati in vrednotiti pojave v življenju ter se tvorno vključevati v oblikovanje odnosov v tem življenju«, obenem pa so se trudili izobraziti tudi učitelje. Na območju nekdanje Jugoslavije se je vzpostavila mreža filmskih pedagogov, ki se je od petdesetih let naprej zavzemala za načrtno in organizirano filmsko vzgojo; pri tem si je pomagala s spremljanjem podobnih prizadevanj v tujini in bila tam sprejeta kot enakopraven in aktiven član. Čeprav so nekateri, predvsem institucionalni dosežki teh prizadevanj danes na žalost izgubljeni, pa ostaja metodologija, ki vzgaja razgledanega in kritičnega gledalca ter se zdi povsem sodobna in relevantna še danes, ko se izobraževanje bolj kot kdajkoli prej sooča s smislom svojega poslanstva in spopada z novimi pristopi k emancipaciji gledalca.

V pogovoru, ki ga bosta vodila Adela Železnik, kustosinja v Moderni galeriji, in Miha Peče, strokovni sodelavec ZRC SAZU, bodo sodelovali protagonisti filmske vzgoje v Sloveniji, ki so v času 1950-1970 orali ledino: Mirjana Borčić, pionirka filmske vzgoje, urednica filmskih publikacij, vodja Oddelka za filmsko vzgojo Pionirskega doma v Ljubljani, predstojnica filmskega uredništva DDU Univerzum, Jože Dolmark, publicist, scenarist in profesor na umetniški gimnaziji v Novi Gorici, Ana Nuša Dragan, videastka, profesorica pedagogike in sociologije, urednica šolske televizije in do upokojitve samostojna svetovalka za izobraževalno tehnologijo Zavoda za šolstvo in Tone Rački, akademski slikar in filmski pedagog, avtor več knjig s področja pedagogike, član žirij otroških in mladinskih festivalov. K sodelovanju smo povabili še Borka Radeščka, pedagoga na šoli s prilagojenim programom, kjer je razvijal specifične metode dela pri filmski ustvarjalnosti in Darka Štrajna, filmskega teoretika in publicista, znanstvenega svetnika na Pedagoškem inštitutu.

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Leila Topić: “Eksperimentatori i njihova djeca”

Predavanja v okviru razstave VSE TO JE FILM! Eksperimentalni film v Jugoslaviji 1951-1991
11. 1. 2011 aditorij Moderne galerije
“Eksperimentatori i njihova djeca”, predavanje o zgodnjih filmskih eksperimentih iz Zbirke filma in videa Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb
Leila Topić (vodja Zbirke filma in videa, MSU)

besedilo
„Eksperimentatori i njihova djeca“

U svom predavanju osvrnut ću se na eksperimentalni film u Hrvatskoj 60ih godina i na njegov utjecaj na stvaraoce koji stasaju 70ih i početkom 80ih unutar hrvatske vizualne scene, bez obzira koriste li medij videa ili filma. Utjecaji ranih filmskih eksperimentatora razvidni su, naravno, i u radovima naraštaja 90ih kao i 0tih no zbog vremenskog ograničenja koji nameče ovakav tip predavanja, ova vremenska odrednica činila se najučinkovitija.

U svom eseju «Filmski modernizam u ideološkom i populističkom okruženju» Hrvoje Turković ističe kako se u prvoj polovici 60ih filmski modernizam programatski artikulira u avangardnoj varijanti kao i u umjerenijem «autorskom» filmu a početkom 60ih postaje dominantan model u kinematografiji. Osobno, smatram kako najzanimljiviji segment hrvatske filmografije odnosno videografije pripada upravo autorima koji su se, već od najranijih radova, priklonili eksperimentiranju unutar filmskog odnosno video medija.
Ključnu ulogu u 60ima su odigrali upravo kino-klubovi čiju je važnost jedna od kustosica ove izložbe Ana Janevski evaluirala u izložbenom projektu «Čim otvorim oči vidim film» održanom u Varšavi, u Muzeju moderne umjetnosti, u travnju 2008.
Kinoklubovi su bili dijelom socijalističkog projekta približavanja tehničke kulture i stvaralaštva svim građanima s krilaticom «tehnika narodu» te je sustavno poticano osnivanje amaterskih društava (amaterske fotografije, filma, kazališta, amaterskih likovnih grupa itd…). Iako su bili hijerarhijski organizirani i pod nekom vrstom kontrole, u doba liberalizacije bili su prepušteni sami sebi i smatrali su se oazama nesputane kreativnosti.
Grupa filmskih amatera, uživajući slobodu stvaranja izvan sistema, sastajući se u zagrebačkom kino-klubu osmislila je pojam anti-film. Do pojma «anti-film» došlo je sasvim slučajno, razgovorom u kino-klubu Zagreb u kojem su sudjelovali rani filmski eksperimentatori poput Mihovila Pansinija, Tomislav Kobia, Vladimira Peteka ili Zlatka Sudovića i brojnih drugih autora. Kroz brojne razgovore grupa filmskih entuzijasta zaključila je kako anti-film nije film izražavanja, ekspresije ili komunikacije između autora i gledaoca, već čin otkrivanja i istraživanja.(1. PROJEKCIJA-M. Pansini, K3 ili čisto nebo bez oblaka, 1963.). Ove teze, iznesene u neformalnim razgovorima, nadopunjene su i zaključcima, svojevrsnom rekapitulacijom u kojem su iznesene i najvažnije karakteristike ondašnjeg suvremenog stvaranja; refleksivnost, analitičnost, konkretnost i pročišćavanje. Izvori ovih informacija nalaze se u knjizi GEFF-a /festivalu istraživačkog filma- čija je jedina knjiga štampana sa zakašnjenjem od 3 i pol godine.
Te su razgovore odmah popratili primjeri filmskog eksperimentalnog rada: Dobar je primjer spomenutog pročišćavanja film Mihovila Pansinija «K3 ili čisto nebo bez oblaka» na 16 mm filmu iz 1963. Posrijedi je blank, prazna filmska vrpca s kolorističkim odnosno toniranim promjenama. Iste je godine Pansini snimio film «Scusa signorina» u kojem je koristio postupak slučajnosti i unaprijed zadanog postupka: uključena kamera bila je smještena na autorova leđa, autor nije promatrao što kamera snima, ali je odabrao smjer kretanja stvorivši konkretnu glazbu, zvuk koraka koju je naknadno dodao . Ovaj postupak povezan je sa automatizmom, popularnim postupkom prve avangarde 20ih a što dokazuje da su filmski eksperimentatori imali saznanja o avangardi 20ih i 30ih. Ipak, kako ističe Turković u kratkom katalogu izdanom uz DVD «Rani eksperimentalni film i video u Hrvatskoj» (izdanje HFS, 2007.) glavni su poticaji dolazili iz modernističkih predložaka drugih umjetnosti poput likovnosti, glazbe, kazališta, književnosti. Podsjetimo se da je posrijedi vrijeme neovangardnih tendencija odnosno konačne pobjede slobode izražavanja očite u porogramatskim tekstovima grupe EXAT 51(1953.) osnivanje Gorgone (1959.), izložbama Nove tendencije (1961.prva izložba), didaktička izložba posvećena apstraktnoj umjetnosti (1957.) u MSU. Uz to, prevođeni su brojni tekstovi i djela; 1958. roman «Izmijenjena odluka» Michela Butora onda vezanog uz sintagmu anti-roman, objavljen je modernistički roman «Proljeće Ivana galeba», a član «krugovaša» Vlatko Pavletić u kulturnom tjedniku «Telegram» u nastavcima je objavljivao esej »Ključ za modernu poeziju» koji je citiran u «antifilmskim» razgovorima. Osim toga, 1961. utemeljen je Zagrebački muzički bijenale na kojem su bili izvođeni najavangardniji i kanonizirani skladatelji i izvođači poput J. Cagea, W. Lutoslawskog, K. Pendereckog, P. Schaffera a nametnuli su se i domaći poput Kelemena, Maleca, Devčića i Sakača. Od filmskih utjecaja valja spomenuti «Moderato cantabile» Petera Brooka (prikazan između 1961./2.) a pratili su se i filmovi francuskog Novog vala, talijanskog novog filma, Bunuelov «Nazarin» ili Casavetesove «Sjenke».
Stoga ne čudi što Aleksandar Srnec 1960. izrađuje film «Čovjek i sjena» s okvirnom naracijom ali posve apstraktnim pozadinama, projektira neostvareni apstraktni film te 1963. snima ritmičke filmske fragmente svjetlosnih efekata, posve osobite u eksperimentalnoj tradiciji.
1961. Vladimir Kristl, također EXATovac ostvaruje animirani film «Don Kihot»(2.PROJEKCIJA; Kristl, Don Kihot, 1961) Posrijedi je rad prepun, točaka, oblika, stvorova, kolaža, topova, radara, tenkova, aviona a predstavljaju iznimnu viziju kaosa dodatno podržanu izvanrednom zvučnom pratnjom koja je jednakovrijedni filmski element.
Ivan Martinac, Splićanin,(3.PROJEKCIJA; Martinac Ivan-I’m Mad, 1967.) također jedan od ključnih eksperimentatora 60ih, snimio je u Kinoklubu Beograd, tijekom studija arhitekture od 1959. do 1962., niz filmova naglašene meditativne strukture, s likovima koji egzistencijalistički dokono «ubijaju» vrijeme. Utjecao je onda na rastući pokret nekonvencionalnog filma u Kinoklubu Beograd, a povratkom u Split nastavlja razrađivati meditativan pristup u Kinoklubu Split. Ključno je utjecao na artikulaciju tzv. splitskog kruga amaterskih stvaralaca u kinoklubu 60ih- a kako ćemo kasnije vidjeti i na mlađe generacije filmaša.
Tomislav Gotovac 4.PROJEKCIJA(T. Gotvac-Plavi jahač-Godard-Art, 1964.) najkonceptualniji je autor ranog eksperimentalnog filma u Hrvatskoj. U filmskoj trilogiji, koja se sastoji «Pravca(Stevens-Duke)» «Plavog Jahača- Godard-Art» i «Kružnice (Jutkevich-Count)» snimljenoj 1964. zadao je svakom filmu drugačiji polazni postupak koji je dosljedno proveo do kraja filma , ostavivši slučaju da artikulira detaljne sadržaje unutar kadra. «Plavi Jahač», srednji dio trilogije, jest kretanje kamere koja bira nasumična središta pozornosti bez ikakvog drugog plana. Tim je postupkom snimljena beogradska birtija u subotu poslijepodne. Ovdje se prvi put koristi aproprijacijom integralnog soundtracka američke tv serije «Bonanza» koja se emitirala u subotnja poslijepodneva.
5.PROJEKCIJA –GOTOVAC(T.Gotovac- Prijepodne jednog fauna)
Filmski kritičar Dušan Stojanović je prvi uočio dugotrajno statično snimanje statičnih prizora ili konstantnu primjenu samo jednog vizualnog postupka u filmovima zagrebačkih eksperimentalista te im je dao naziv FILMOVI FIKSACIJE. Tako u «Prijepodne jednog fauna» kadar/scena snimljena je u totalu prikazuje kretanje bolesnika na terasi Vinogradske bolnice uz glazbenu pratnju Glenna Millera.
6.PROJEKCIJA(-PETEK V-Sretanje, 1963.)
Vladimir Petek predstavnik je materijalnog usmjerenja- postupaka koji naglašavaju materijalnu stranu filma osobito intervencijama u samu filmsku vrpcu. On koristi grebanje emulzijskog sloja, šaranje, bojanje vrpce, ručno stvaranje zvuka, paljenje vrpce. U filmu «Susreti» iz 1963. gledatelj opaža materijalnost, bojanu intervenciju u filmsku vrpcu, šare, umjetne perforacije, izmjene negativa i ton negativa te nas tako izravno podsjeća na tvarnu, materijalnu stranu filma.
13 godina kasnije, 1976. umjetnik mlađeg naraštaja Goran Trbuljak upozorava na tvarnu materijalnu stranu video vrpce (7.PROJEKCIJA-TRBULJAK G. Bez naslova, 1976.) u radu «Bez naziva»-podnaslov „rez“. Ovdje kamera snima video-rekorder na kojem se bilježi upravo ta snimka, da bi u sljedećem trenutku, autor prerezao škarama traku i time prekinuo snimanje. Rezultat postupka je video šum. Iako ne treba tražiti izravne utjecaje između predstavnika generacije filmaša iz 60ih i autora sljedeće generacije, postojanje utjecaja i svijesti o prethodnicima je postojala. Iako Hrvoje Turković u već spomenutom katalogu «Rani eksperimentalni film i video u Hrvatskoj» navodi sljedeće: «Ti mladi umjetnici nisu imali nikakvih informacija ni svijesti o eksperientalnofilmskoj tradiciji, ali su se na iznimno indikativan način nastavljali na neke metodološke osobine te tradicije. Zapravo, mogu se držati nastavljačima strukturalističko-konceptualne struje iz pionirskog razdoblja eksperimentalnog filma.(Gotovac, Martinac, Petek). Pristupajući videu s naglašenom sviješću o tehničkim preduvjetima, njihovi su prvi radovi bili svojevrsnim performansima izvođenim suradnjom između vlastita nastupa i tehnologije videa.»
Povijesno gledano- rani radovi video stvaralaca, kao i oni filmskih eksperimentatora, dio su modernističke priče prema kojoj umjetničko djelo mora uzeti u obzir materijal i strukturu svog medija, a što je najutjecajnije formulirao kritičar Clement Greenberg. On je zabilježio kako «umjetnik namjerno naglašava iluzornost iluzija koje tobože stvara». Uz to, smatrao je kako djelo treba stvoriti plodnu napetost između iluzije i materijalnosti, reprezentacije i kritike reprezentacije.
8.PROJEKCIJA-(MARTINIS D.-Open reel, 1976.)
Dalibor Martinis je u Motovunu, prilikom Motovunskih susreta (Organizatori radionice bili su Marijan Susovski, kustos MSU-a i galerista-vlasnik video opreme Paolo Cardazzo iz Galerije del Cavallino iz Venecije realizirao često cititrano djelo,»Otvoreni kolut» prema vrsti magnetske video trake koja se tada koristila za snimanje. Kamera je snimala Martinisa dok se okretao na pokretnom stolcu i oko glave namatao video traku koja je neposredno prije prošla kroz magnetoskop i zabilježila cijelu akciju. On dakle postaje dio video-opreme.
Važno je napomenuti kako je avangardistički filmski pokret postepeno slabio, bez sustavne potpore za njihov rad. Drugom polovinom 60ih i početkom 70ih jača profesionalna filmografija a osobito televizija koja je vrbovala i asimilirala amaterske filmaše. Istodobno, kako je pokazano iz prethodna dva primjera jača konceptualno okruženje u likovnim umjetnostima odnosno pokret nove umjetničke prakse. Institucije ohrabruju pionire video umjetnosti organizirajući radionice: 1972. u Zagrebu, Trigon 1973. u Grazu, 1976., U Brdu kod Buja u Istri, Motovunski susreti također 1976. No nikako ne može vrijediti tvrdnja Hrvoja Turkovića da umjetnici nisu imali informacija ni svijesti o eksperimentalno filmskoj tradiciji. Tako se Dalibor Martinis prisjeća, u razgovoru vođenim za ovo predavanje, kako je sustavno pratio programe Kinokluba Zagreb, ondašnje Kinoteke koja je prikazivala autorske filmske uratke te bio upoznat sa svim, onda dostupnim informacijama u vezi hrvatskog eksperimentalnog filma.
Teza o dobroj informiranosti i svijesti o prethodnicima svakako vrijedi i za Ivana Ladislava Galetu. (9.PROJEKCIJA-GALETA, Klavir:naprijed-natrag,1977.). 1976. zahvaljujući opremi, videu zatvorenog kruga, kupljenoj za kazališnu predstavu u okviru kulturnih aktivnosti Galerije SC-a osniva se Multimedijalni Centar, MM, institucija koja je odigrala ključnu ulogu u formiranju medijske scene. MM centar preuzima upravo Galeta koji produkcijom pomaže stvaranju video uradaka Dalibora Martinisa i Sanje Iveković
Uz to –on dovodi najavangardnije umjetnike tog vremena poput Petera Kubelke, Petera Weibla, VALIE EXPORT, a MM centar prati projekcijama sva najvažnija događanja u području eksperimentalnog filma i videa.
(PROJEKCIJA 10- Zdravko Mustać-Zovem se film iz 1987)- rađen sa super 8-micom ovaj ablematski rad za Mustaćev opus progovara o propitivanju odnosa između realnog i filmskog vremena. Rezultat je performans ispred kamere i s kamerom- a što nas opet vraća na priču o umjetnicima koji su stvarali desetljeće ranije. No u razgovoru vođenim za ovo predavanje Mustać jasno naglašava kako su na njega utjecali autori Splitske škole alterativnog filma poput Martina Crvelina, Lordana Zafranovića, Vjekoslava Nakića, Ante Verzzotija i naravno Ivana Martinca. Autore GEFFA konzumirao je kao formirana autorska ličnost.
(11 PROJEKCIJA-FAKTOR I.- Autoportret iz 1980.)
Strastveno vezan uz film, uz tvrdnju da sve što je ikad ugledao je utjecalo na njega. U filmu «Autoportret» -sve je realizirano u jednom kadru, postupnim pomicanjem kamere S8 uz njegovo tijelo, od tjemena do glave, s fiksiranom oštrinom objektiva, zbog čega njegov lik postaje neprepoznatljiv. Tim postupkom tjelesne površine se pretvaraju u apstraktni pejzaž, skrivajući tragove snimanog subjekta.
Za ovo predavanje Faktor je ispripovijedao kako je 1978. kao voditelj Filmske tribine u Osijeku pozvao Gotovca da predstavi svoje filmove a Hrvoje Turković je održao predavanje. Sjeća se da mu je Gotovac, nakon što mu je Faktor pokazao vlastite filmove rekao :Gotov si-nema povratka. Jer je u tim filmovima bila očita Faktorova sklonost prema eksperimentu. Na njega je u 1. periodu, sredinom 70ih, utjecala likovna proizvodnja, osobito Nove tendencije, časopis Bit international te časopis o fotografiji «Spot». Uz to, predstavljena je velika retrospektiva američkog undergrounda filma a osobito su ga se dojmili filmovi Stana Brekhagea. Dodaje da mu je Ante Verzzoti bio apsolutno otkriće s opusom koji se znatno izdvajao iz produkcije Splitskog filmskog kruga. Uz to spominje slovenskog autora Vinka Rozmana, a kasnije Slobodana Valentinčič s kojim je i danas u prijateljskim odnosima. Faktor napominje da je osobito bio važan Sabor neprofesionalnog filma u Splitu , koji je pokrenuo Martinac početkom 80ih, gdje su se okupljali svi filmaš iz bivše Jugoslavije -uz prisustvo Makavejeva, Žilnika, Zafranovića i svih onih koji su drugačije promišljali film, no nažalost ne postoji nikakav dokumentarni zapis o tim zbivanjima.
(12.PROJEKCIJA-IVEKOVIĆ S.-OSOBNI REZOVI-1982-u-matic)
Autorica je pred video-kamerom inscenirala performans u krupnom planu: velikim škarama reže i stvara rupe na crnoj najlonki ispunjavajući svaku novu rupu kratkim isječkom iz televizijske emisije «Povijest Jugoslavije». Čin ogoljivanja lica i oslobađanja identiteta istodobno je tjeskobno priznanje definiranosti društvenim stereotipima i ideološkim vrijednostima posredovanim televizijskim medijem. Ovaj primjer projiciram ne samo zbog činjenice da Sanja Iveković spada u pionire video-umjetnosti već zato jer je upravo prožimanjem i izjednačavanjem privatnog i javnog, razvidnom u čitavom njenom opusu, ostavila utjecaj na autorice mlađe generacije osobito Renatu Poljak rođenu 1973. i Sandru Sterle rođenu 1965.
(13. PROJEKCIJA-KIPKE-Crno crnje od crnog- 1985.)
Kipke (rođen 1953.) je ponešto izdvojena autorska osobnost budući da ga scena, zapravo neopravdano, percipira isključivo kao slikara. «6 lakih komada» skupni je naziv za 6 filmova koji su snimani polovicom 80ih a igrom slučaja su čekali 20 godina da budu reaktualizirani. Inicijativom HFS-a filmovi su sa super 8-mice prebačeni na 16 mm traku i dodan im je zvuk, što im je dalo novu dimenziju. Autor je na zagrebačkom trgu iscrtao veliku crnu figuru i legao u nju. Nestabilni filmski kadar rezultat je kamermanova kruženja oko mjesta zbivanja, pri čemu je jednom rukom držao guvernal bicikla a drugom kameru. Kipke također ne smatra točnim tezu Hrvoja Turkovića o neinformiranosti umjetnika stasalih 70ih. Kipke 1971. dolazi u Zagreb na ALU i upija programe Kinoteke i filmske programe koji su se davali u Radničkom sveučilištu «Moša Pijade». 1978. osobno upoznaje Tomislava Gotovca prilikom njegova predavanja u MM centru te se nastavljaju intenzivno družiti do svađe i prestanka komunikacije. Program MM, prem Kipkeovim riječima, ostavio je veliki misaoni trag osobito radovi Maye Deren i Kennetha Angera.
(14. PROJEKCIJA-HORVATIĆ-BEBAN -1987- Meta)
Sredinom 80ih na video sceni se pojavljuju Breda Beban i Hrvoje Horvatić. Po izražajnosti su bliski filmu a po senzibilitetu slikarskom mediju-te su njihovi uradci simbioza tih iskustava. Njihovi radovi gotovo su uvijek građeni ikonički kompozitno s jakom simboličkom, metaforičkom i mističkom komponentom. U 90ima umjetnici borave u Velikoj Britaniji a od smrti Horvatića, 1997., Breda Beban djeluje samostalno.
80ih većina autora ne eksperimentiraju s tehnologijom i medijem nego tematiziraju i rezimiraju iskustva dekade. Video postaje legitiman umjetnički medij koji se uključio u sustav vrednovanja institucija. Tako, već 1977. u časopisu SPOT priređen je pregled video umjetnosti u Jugoslaviji s tekstualnim pregledima Marijana Susovskog i Ješe Denegrija te gostima Richardom Kreischeom i Mariom Gloriom Biocci. Izdavač je bio MSU.
UMJESTO ZAKLJUČKA:
Kraj 50ih i 60te –doba su samosvjesne pojave eksperimentalnog filma na području bivše Jugoslavije, a o njemu se u nas govori kao o «geffovskom razdoblju»- po festivalu eksperimentalnog filma GEFF održavanom bijenalno, od 1963. do 1970. godine. Na njemu se mogla steći fokusirana i komentirana predodžba o postojanju prepoznatljivog pokreta s izrazito avangardističkim nazivom – antifilm. U tom su razdoblju iskušani svi avangardistički postupci bez obzira je li bila riječ o struji materijalističkog usmjerenja(Petek),redukcijskoj odnosno minimalističkoj struju(Gotovac, Pansini, Petek) ili naglašenom konceptualističkom usmjerenju u kojem ideja dominira nad samom izvedbom. Sve naveden postupke su ponovili pioniri video-umjetnosti poput Trbuljaka, Martinisa, Ivekovićke ili Galete sa sviješću odnosno informacijama o stvaralačkim dosezima prethodnika. Jednako tako i struja apstraktnog filma poput Pansinija, Srneca i Kristla našla je svoje nastavljače u opusu Ivana Faktora a djelomično u radovima Željka Kipke. Dakle nikako ne možemo govoriti da autori 70ih i 80ih nisu posjedovali znanja o domaćim prethodnicima ili o zbivanjima na svjetskoj sceni budući da su postojale institucije koje su prenosile ključne informacije poput, GEFFA, MM-a, Kinoteke, Radničkog Sveučilišta i Kinoklubova pa naposljetku, da budem skromna i MSU-a.

Za predavanje su vođeni razgovori s Ivanom Faktorom, Ivanom Ladislavom Galetom, Željkom Kipke, Daliborom Martinisom i Zdravkom Mustaćem.
Vizualni materijali korišteni za projekcije uzeti su s DVD izdanja Hrvatskog filmskog saveza „Rani eksperimentalni film i video u Hrvatskoj“ i „Hrvatski eksperimentalni film i video 80-ih“ te prezentacijske kopije radova iz Fundusa MSU-a za radove Gorana Trbuljaka, Dalibora Martinisa, Ivana Ladislava Galete i Željka Kipke.
Tekstualni materijali korišteni za predavanje: Hrvoje Turković: „Filmski modernizam u ideološkom i populističkom okruženju“ iz Hrvatskog filmskog ljetopisa, br.59 2009, te „Kako razumijeti eksperimentalni film-kognitivni pristup“ Vanje Obada iz Hrvatskog filmskog ljetopisa, br. 60 iz 2009.
Leila Topić

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Predstavitev projekta BOKS

Projekt je bil predstavljen v okviru razstave U3

Predstavitev je zajemala naslednje točke: vzvod za projekt; osnovna ideja BOKSA; vsebina; cilji projekta; program BOKSA; struktura projekta; uporabljeni prijemi; trenutna faza projekta. Projekt bodo predstavili: Nika Autor, Staš Kleindienst, Anže Novak, Jovita Pristovšek, Tjaša Pogačar Podgornik, Andrej Škufca, Tomaž Lešnjak in Blaž Murn. Predstavitvi bo sledil pogovor s poslušalci.


Veseli bomo vaših komentarjev in mnenj.

Posted in Uncategorized | 2 Comments